PISMO DJEDA MRAZA

Zamislite!
Među silnom školskom poštom, našlo se i neobično pismo za vašu učiteljicu! Šarena omotnica sa poštanskom markom - iz Finske!!! Koga ja to poznam u Finskoj? Bolje reći - tko mene poznaje - iz Finske? Brzo sam otvorila omotnicu i počela čitati pismo koje je počelo sa Dear Marlena, a završilo sa With love from Santa Claus. Santa Claus je Djed Mraz, odnosno Djed Božićnjak !!! Da ne duljim (a preslik ovog pisma i omotnice možete naći u kutku Pisma naših prijatelja), Djed Mraz piše kako se živi u blizini arktičkog kruga  u ovo predblagdansko vrijeme i poručuje kakvi moramo biti i što i kako raditi. Djed Mraz je vrlo vješt i sa računalima, i ako je saznao za mene, sigurno je saznao i za naše web stranice! Zato, draga djeco, tipkovnice u ruke i počnite pisati Djedu Mrazu! Pišite kakvi ste bili i što očekujete. Zapamtite, Djed Mraz, za razliku od sv. Nokole, ima saonice i sobove, a to znači i više prtljažnog prostora za darove. Mašti na volju, ali ipak ne zaboravite na skromnost i brigu za druge....
Čitamo se i pišemo opet, vrlo skoro!

BLAGDAN SVETOG NIKOLE - 6.12.

Dragi učenici, draga djeco!
Napišite i pošaljite svoje pismo sv. Nikoli. Slobodno mu recite koliko ste bili dobri i ove godine i kome ste sve pomagali. I, naravno, svoje skromne želje.

… jer priča nam kaže da je sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka a slatkiši su ih razveselili...

I zato, djeco, svakako navečer uoči blagdana očistite svoje cipelice ili čizmice ili čarape u obliku čizmice i obavezno ih stavite u prozor!
I svima vama koji nosite ime Nikola, Nikolina, Niko, Nina, Nikica čestitamo imendan!

izvor: http//www.coolinarka.com

TUGA...

Promotri slike i  razmišljaj o likovima na njima. Podijeli sa nama svoja razmišljanja! Neka ti ova pitanja pomognu:

Što misliš, zašto je zajednički naslov za sve ove slike TUGA ?

Zbog čega su likovi na slikama tužni ?

Što će se dalje događati sa njima ?

Tko od ovih likova može sam sebi pomoći ?

Kome bi ti mogao pomoći ? Kako?

Koja ti je sličica najtužnija? Objasni svoj izbor !

Misliš li da bi zbog razloga zbog koji su ovi likovi tužni, netko drugi mogao biti sretan? Tko? Objasni kako?

Daj svoj naslov jednoj slici!

Imaš li neki svoj komentar, savjet ili poruku za sve one koji su tužni ili će to biti?

Glasuj o ovoj temi u našoj ANKETI !

KOLIKO SMO ZAHVALNI ZA PLODOVE ZEMLJE ?

"Čuj, draga majko, krik mojega očaja.
Čuj, dragi oče, krik mojega očaja.
Glad je došla:
Djeca i odrasli popadali su poput jesenskog lišća.
Svu tu patnju smo vidjeli,
Ja i moj štap, nakon što smo napustili svoj dom.
Pomislila sam:
Ako umrem, kako će svijet saznati za to?"

Kada je Missaye Hassan napisala ovu tužnu pjesmu, bila je stara 10 godina. Ona je djevojčica iz Afrike koja je u gladi 1984. godine izgubila čitavu obitelj. S štapom za hodanje u ruci otputila se od doma. Putem je prosila za hranu te je naposljetku u zadnji čas stigla do kampa Međunarodnog crvenog križa. Dok se ona borila, svjetski političari su samo nekoliko tisuća kilometara dalje pokušavali riješiti veliki problem: kako zaustaviti pretjeranu proizvodnju hrane...
     To je još uvijek slika današnjeg svijeta. Svake godine zbog pomanjkanja hrane, koja  leži i kvari se u prenatrpanim skladištima, umiru milijuni ljudi. Kada bi hranu jednakomjerno razdijelili po svijetu, bilo bi je dovoljno za sve stanovnike planeta. Zapravo, nešto bi i preostalo. Trenutno u svijetu proizvodimo više hrane nego što je potrebno da se nahrane svi ljudi. 
Što ti voliš jesti? Kada i koliko puta dnevno jedeš? Baca li se hrana u tvom domu? Što bi učinio da sretneš djevojčicu Missaye sa početka ovog teksta?

TV EMISIJE I DJECA

U dnevnim novinama je objavljeno kako su učenici jedne hrvatske škole, gledajući emisiju FEAR FACTOR, odlučili organizirati vlastito natjecanje u hrabrosti. Osim što su pojeli nekoliko muha i malo trave iz dvorišta, organizirali su i natjecanje: "Tko će u zadnji čas uspjeti pretrčati cestu pred jurećim tramvajem?".
Mislite li da TV emisije utječu na ponašanje djece? Kako i zašto? Iznesite svoja iskustva i primjere! Raspitajte se o ovoj temi u svojoj okolini! Uključite se u RASPRAVU!

SVAKI POČETAK JE TEŽAK...

Počela je nova školska godina, a sa njom i bezbroj novih obaveza: ranojutarnje buđenje, domaće zadaće, kojekakve aktivnosti...A ljeto još nije gotovo! Treba moći odoljeti primamljivom zovu plaže i mora. Zaista je teško! Jedino su školske torbe na početku školske godine neuobičajeno lagane. Ali to je jedna sasvim druga priča...
Bilo kako bilo, želim vam svima sretan i uspješan početak nove školske godine!