Još samo danas ... i gotovo! A sve je započelo u rujnu 2006. Ni slutila nisam da će mi sljedeće 4 godine donijeti toliko zadovoljstva, radosti, užitka u radu... A uživala sam od prve do posljednje minute! Ne mogu vjerovati da se baš meni dogodilo da pune četiri godine jedva čekam kada ću doći na posao i presretna se vraćam ! A poklopilo se sve: predobra, vrijedna i pametna djeca i njihovi divni, susretljivi, pažljivi roditelji čija su vrata bila uvijek širom otvorena - kad god sam htjela na njih pokucati. Brzo su mi se pred očima redale slike naših malih i velikih pobjeda i uspjeha, smiješnih i nezaboravnih zgoda i nezgoda...
A završna priredba predzadnjeg dana nastave - može li se riječima opisati? Svi smo se preselili na plažu i uz krikove galebova i šum valova započeli putovanje u bajkoviti svijet koji su nam pripremili svestrani učenici. Bilo je tu: recitacija,monodrama, igrokaza, kompjuterskih prezentacija i simulacija, pjesme i plesa...I sve se to odvijalo pred očima zadivljenih uzvanika i preponosne učiteljice.
Može li se više, bolje, uspješnije? Neopisivo težak zadatak, ali takvi su mi zadaci najdraži!
Što vi mislite o našem zajedničkom, četverogodišnjem druženju? Što će vam ostati u nezaboravnom sjećanju? Kakva je bila završna svečanost iz vašeg kuta? Imate li neku poruku za kraj - ovo je naš posljednji zajednički post....
