"Čuj, draga majko, krik mojega očaja.Čuj, dragi oče, krik mojega očaja.
Glad je došla:
Djeca i odrasli popadali su poput jesenskog lišća.
Svu tu patnju smo vidjeli,
Ja i moj štap, nakon što smo napustili svoj dom.
Pomislila sam:
Ako umrem, kako će svijet saznati za to?"
Kada je Missaye Hassan napisala ovu tužnu pjesmu, bila je stara 10 godina. Ona je djevojčica iz Afrike koja je u gladi 1984. godine izgubila čitavu obitelj. S štapom za hodanje u ruci otputila se od doma. Putem je prosila za hranu te je naposljetku u zadnji čas stigla do kampa Međunarodnog crvenog križa. Dok se ona borila, svjetski političari su samo nekoliko tisuća kilometara dalje pokušavali riješiti veliki problem: kako zaustaviti pretjeranu proizvodnju hrane...To je još uvijek slika današnjeg svijeta. Svake godine zbog pomanjkanja hrane, koja leži i kvari se u prenatrpanim skladištima, umiru milijuni ljudi. Kada bi hranu jednakomjerno razdijelili po svijetu, bilo bi je dovoljno za sve stanovnike planeta. Zapravo, nešto bi i preostalo. Trenutno u svijetu proizvodimo više hrane nego što je potrebno da se nahrane svi ljudi.
Što ti voliš jesti? Kada i koliko puta dnevno jedeš? Baca li se hrana u tvom domu? Što bi učinio da sretneš djevojčicu Missaye sa početka ovog teksta?
Ja mislim da bi odrasli trebali višak hrane odnijeti u Afriku gladnoj djeci, a ne da se baca. Ja ne bacam hranu. Mislim da je to ružno.
OdgovoriIzbrišiOno što ostane od ručka možemo dati životinjama.
OdgovoriIzbrišiJa bi toj djevojčici dala bar malo kruha da i ona ne umre od gladi kao cjela njezina obitelj
OdgovoriIzbrišiJadna su sva djeca i odrasli u Africi koji nemaju hrane.U Africi ima malo ljudi koji nisu siromašni.
OdgovoriIzbrišiJa se slažem i s Dadom i s Dinom
OdgovoriIzbrišiLjudi su škrti ali nisu svi
OdgovoriIzbrišiLjudi su najači i zato bi mogli paziti
OdgovoriIzbrišiljudi bi mogli biti umjereniji u jelu i piću.ili barem dati gladnima malo kruha.
OdgovoriIzbrišiJa se slažem sa Vanesson i Dadon
OdgovoriIzbrišiDobri ljud paze
OdgovoriIzbrišiTreba biti umjereniji u svemu.
OdgovoriIzbrišimi ne bacamo stari kruh nego ga damo baki za kokoše.
OdgovoriIzbrišiDok se mi razbacivamo sa hranom , mnogo djece u svijetu gladuju ili umiru od gladi . Razmislimo malo jeli to pošteno .
OdgovoriIzbrišiJa se ružno osjećam kada moram baciti hrane koja nam ostane i uvijek pomislim na takvu djecu koja su gladna i rado bi im pomogao.
OdgovoriIzbrišiKada bi moji učenici bili na vlasti, sigurna sam da ovakvih stvari nebi bilo. Nadam se, da će kada odrastu, biti jednako dobri i osjećajni kao sada.
OdgovoriIzbrišiVolio bi da je Afrika bliže pa bi dobri ljudi dali hranu gladnoj djeci.Kad bi ja sreo tu djevojčicu dao bi joj sve što mi obitelj ne pojede,uključujići mene.Kao što Dado kaže ja bi isto dao životinjama hranu da nesretnem tu djevojčicu Missaye Hassan.
OdgovoriIzbrišiLjudi u Africi koji imaju više hrane nego drugi ljudi ,trebali bi dati hrane i pomoćiim . Tako nebi bilo velike gladi .
OdgovoriIzbrišiŽalosno je koliko se hrane baca, a koliko djece umiru .
OdgovoriIzbrišida sam ja netko na svjetu sve bi bilo lijpo i svi bi se međusobno pomagali nebi bilo gladi ni rata ... da sam ja netko ...
OdgovoriIzbrišiTužno je jer se neki ljudi prejedaju dok drugi gladuju i umiru.Bilo bi dobro da se ne prejedaju nego da budu umjereni u jelu i piću, da izgladjevanja više nema. nemojmo bacati hranu ni bespotrebno proljevati vodu za piće, nego budimo zahvalni za božje darove.
OdgovoriIzbrišiMeni je žao djece.Zato što su neka bolesna pa
OdgovoriIzbrišiako imalo pojedu odmah se udebljaju.
Žao mi je djece koja jednostavno ne mogu naći,
uzgojti ili kupt hranu i piće.Žao mi je što
ima više tih gladnih i blesih nego nas zdravh
s hrano pićem.Da mogu pmoći rado bih pomogao.
Ja jedem tri puta na dan.Ja da vidim takvo djete ja bih mu pomogla jer mi je žao takve djece.
OdgovoriIzbriši